Zadovoljne obožavateljice bacale grudnjake, a kad je izostao drugi bis »poletjele« i boce

»Majke« radno proslavile 30. rođendan. Obljetnički koncert Gorana Barea i Majki, na kojem se ujedno snimao i materijal za njihov novi live album, počeo je besprijekorno.

Zagušena dvorana zagrebačkog kluba Boogaloo, pivo, znoj i raspoloženi isusoliki Bare počeli su raspojasanim izvedbama pjesama »Krvarim od dosade« i »1989«. Publika je zdušno skakala, grčevito dizala ruke i pjevala s Majkama, a atmosferu nisu uspjele pokvariti ni iritantne reklame za nekakav viski koje su tijekom koncerta titrale na ekranima iza pozornice. Sve je obećavalo sjajan koncert i izvrstan materijal za živi album.

No godine života mahom ispunjenog padovima učinile su svoje, pa se »slavljenik« danas doima kreativno umornim i iscijeđenim, otprlike poput Štulića 1990. godine. Sama svirka je obećavala sve do akustičnog međučina. Zastor je navučen, publika ostavljena da čeka pet minuta da bi se Bare i Majke ukazali u unplugged izdanju odsviravši tako neke od svojih najbolnijih blueseva, uključujući »Mršavog psa« koji je zvučao jednako bolno kao i 1993.

Pa ipak, ta je međuigra otupila dotadašnju žustrinu svirke (ne i publike koja je od početka do kraja bila u transu) tako da je završni dio koncerta ponudio poprilično dekoncentrirani nastup što se posebno osjetilo u izvedbama pjesama poput »Budi ponosan« ili »Mene ne zanima« koje su inače među ključnijima na koncertima. Doduše, okorjele obožavatelje u publici to nije zanimalo niti smelo.

Zrakom je letjelo pivo, oznojeni grudnjaci, a na koncu i poneka prazna boca bačena prema pozornici nakon što je postalo jasno da se Bare i Majke neće odazvati na drugi bis. Zaključno, publika i dalje bez ostatka voli Majke, a Bare je i dalje ikona ovdašnje rock-scene. No, ako ćemo iskreno, takvu vrst ispovjedničkog bluesa mnogo dojmljivije izvode Damir Avdić ili Goribor.

Izvor: novilist.hr