Petica iz zalaganja, ali ruže su ocvale. Petnaest tisuća ljudi ovacijama je ispratilo Guns 'n' roses iz zagrebačke Arene, nakon koncerta na kojemu su Axl Rose i društvo prašili gotovo dva i pol sata.

Iako će zagriženi fanovi reći da zbog duge svirke bend zaslužuje peticu iz zalaganja, ukazanje najveće atrakcije s kraja osamdesetih ipak je dobrim dijelom bilo odrađivanje posla: Axl je kod nekoliko pjesama odlazio s bine pa su vokal nadoknađivale dionice na solo gitari, nije se trudio osobito komunicirati s raspoloženom publikom, a nije odradio ni svoju standardnu »kilometražu« trčanja po pozornici, iako je na trenutke bio furiozan. Vrhunac koncerta bile su pjesme koje su Gunsima donijele najveću slavu, od »Welcome to the jungle« i »Sweet child of mine«, do »November rain« u kojoj se Axl uhvatio klavira. No, publika je najviše pomahnitala na svevremenski »Paradise city«, odsviran pred kraj koncerta, a jednako je oduševljenje izazvao sladunjavi »Don't cry« i »Knockin' on heavens door«. Bendu treba zahvaliti što nisu previše »davili« stvarima sa zadnjeg albuma »Chinese democracy«, jer su valjda i sami shvatili da im turneju posjećuju nostalgičari za naslovima »Apetite for destruction« i »Use your illusion«. Zbog toga su drugi, bolji dio nastupa odradili po prokušanom receptu nizanja najvećih hitova, a aranžmane nisu previše mijenjali od vremena izvorne postave benda.

Ipak, svakome tko je u petak navečer pohodio Arenu, jasno je da nova postava GNR, bez karizmatičnog gitarista Slasha i ostatka originalnih Gunsa, nema ni približnu kemiju kao bend koji je nekoć prodavao desetke milijuna albuma, premda mu se trude biti što bolja kopija. Axlov vokal i dalje je jednako hrapav i nije izgubio previše od nekadašnjih zavijajućih dionica, novi solo gitarist angažirano se trudi što uvjerljivije skinuti Slashove solaže, a u kompletnom zvuku i dalje ima nešto od sirovosti starih GNR-a.

Ipak, neizbježna je doza razočaranja kod odlaska s nastupa benda koji je davno proživio svoje najbolje dane, sve i da je koncert savršeno odrađen. Naprosto zato što je publika koja je prije dvadesetak godina lijepila postere GNR-a danas za toliko godina starija i jasno joj je da se originalni bend neće okupiti niti će novi GNR izbaciti pjesme slične onima s konca osamdesetih i početka devedesetih. Axl je, jednostavno, došao barem petnaest godina prekasno. Koliko je bio velik na glazbenoj mapi svijeta, najbolje govore pune dvorane na svim kontinentima, iako je dobar dio publike svjestan da im frontmen Gunsa prodaje nešto što nalikuje lažnom rolexu. Upravo takav su dojam u Zagrebu ostavili novi »pištolji i ruže«: na prvu loptu solidno, dok se ne zagledaš u proizvod i primijetiš da je zapravo lažnjak. Pištolji više ne pucaju tako gromoglasno, ruže su pomalo ocvale, ali i dalje dovoljno dobro mirišu da napune svaku arenu u kojoj se pojavi Axl i njegova pomlađena karavana.

Izvor: novilist.hr