Roger Waters 13. travnja 2011. ruši “zid” zagrebačke Arene

Hoće li tehnologije komunikacije u našoj kulturi pomoći da bolje razumijemo jedni druge ili će nas prevariti i držati nas razdvojenima? – pitao se prije dvadeset i dvije godine Roger Waters, koji danas – u doba interneta, Facebooka, blogova – razmišlja potpuno isto.

Upravo zato je odlučio da u povodu tridesetogodišnjice objavljivanja legendarnog albuma “The Wall” Pink Floyd, čiji je Waters bio glavni konstruktor, krene na solističku svjetsku turneju na kojoj će iznova izvoditi djelomično autobiografsku priču o glazbeniku Pinku koji se suočava s osobnom egzistencijalističkom krizom. A razlog zbog kojega ovo posebno ističemo je taj što će Waters u europskom dijelu turneje 13. travnja nastupiti i u zagrebačkoj Areni, što će biti posebna poslastica za domaće ljubitelje Pink Floyda, kada već nikad nismo imali priliku vidjeti bend na okupu na ovim prostorima.

 Svladati strahove

 – Prije trideset godina, kada sam napisao “The Wall”, bio sam preplašeni mladić – objašnjava Waters na svojim službenim internetskim stranicama.

– Doduše, ne baš mladić, imao sam 36 godina. Trebalo mi je dosta vremena da svladam svoje strahove. S vremenom mi se učinilo da moja osobna priča o strahu djeluje kao alegorija na šire društvene probleme: nacionalizam, rasizam, seksizam, religiju, bilo što! Sve te problematike i raznorazne “-izme” vode isti strahovi koji su vodili mene kao mladića. Kao umjetnik imam dužnost izraziti svoj optimizam i ohrabriti druge da učine isto. Da citiram velikog čovjeka: “Možete reći da sam sanjar, ali nisam jedini.”

 Još jedna cigla

Zahvaljujući današnjoj tehnologiji može se očekivati da će tehnička strana showa biti još spektakularnija nego prije 30 godina kada su ga Floydi originalno izvodili. Koncert će početi rušenjem “zida” koji će se ponovno graditi tijekom showa, a uz pomoć ekrana veličine 700 četvornih metara. Uz to, mogu se očekivati i ostali specijalni efekti poput rušenja aviona, divovskih lutaka, originalnih slika Geralda Scarfa i drugih. Watersovim dolaskom još jedna velika cigla “sjeda u zidu” istinskih velikana rocka koje imamo priliku vidjeti u susjedstvu.