O glazbi Ede Maajke posljednjih se godina nije previše pisalo, medijima je daleko privlačnija tema bio njegov privatni život. U okolnostima kad "privatno" dominira nad "javnim", trebali bi strahovati za budućnost (nekad) najpopularnijeg balkanskog repera, no, srećom, realnost nije tako crna.

Karijera Ede Maajke ipak ne ide tolikom nizbrdicom da bi ga uskoro mogli ugledati u nekakvom reality-showu, gdje ocvale zvijezde hvataju zadnju priliku za kakvom-takvom zaradom. Makar se, istini za volju, od čovjeka koji je već nakon debitantskog albuma punio "Dom sportova" očekivalo mnogo više od činjenice da snima "korektne albume". No, Edo još nije rekao svoju svoju zadnju riječ na sceni, a sudeći prema njegovom aktualnom raspoloženju mogao bi se Maajka vratiti u medijski fokus i radi same glazbe. Naime, Edo se ove godine prvi put predstavio kao producent, i to na albumu "Protuotrov" svog "jarana" Frenkieja, a što se tiče primarnog zanimanja, i tu je bio vrijedan.

Učim se strpljenju
Nedavno mu je objavljen svojevrsni best-of album, nazvan "Spomen ploča", na kojem su se našle uspješnice sa sva četiri Edina nosača zvuka. Treba napomenuti da nije riječ o klasičnom ponavljanju starog gradiva, već da je Edo snimio svoj prvi album s bendom. A ako treba žaliti za nečim propuštenim u posljednje vrijeme, onda je to zastoj u projektu "Trnokop", u kojemu je udružio snage s ponajboljim gitaristom u regiji, Damirom Avdićem. Fantastičan nastup pred 10.000 ljudi na "Rokaj festu" i brojne pohvale ipak nisu rezultirale albumom, iako i to poglavlje Edo nije do kraja zaklopio...

Izjavio si kako je "Spomen ploča" album napravljen da zaokruži posljednja četiri albuma i tvoje dosadašnje djelovanje na sceni. Treba li tvoje fanove zabrinuti izraz "zaokružio djelovanje", s obzirom na to da - kao i sam naslov - sugerira nekakav završetak?
- Ma ne, ne planiram nikakvo povlačenje iz glazbe, ovo je jednostavno upoznavanje ljudi s novim bendom. S obzirom da s Leksaurinima, na žalost, nisam ništa studijski snimio, a ni ovo što sam radio s Avdićem nije izašlo, htio sam to ispravit' s ovim materijalom.

Svako objavljivanje best-of izdanja, a pogotovo kad se radi o izvođačima koji još nemaju sijedu kosu, nameće pitanje autorske krize?
- Imaš pravo, ali kod mene to nije slučaj (smijeh). Sad kad znam kakve su mogućnosti benda, bit će puno lakše uradit' dobar novi album. Nisam htio žurit' s novim stvarima, učim se strpljenju...

Koliko je okupljanje benda znak da publika, na masovniju mislim, teško prihvaća nastupe s DJ-em?
- Istina, ljudi na Balkanu prihvaćaju nastup s bendom bolje nego s DJ-em, to je tako uvijek bilo. Ja i dalje nastupam s DJ-em, i imamo super koncerte, ali mi je jednostavno falio bend.

Prejak je utjecaj rocka

Koja je tebi draža opcija?
- Kad bih se morao odlučit' za nastup s bendom ili DJ-em, jednostavno ne bih mog'o - obožavam oboje, to su dvije totalno različite stvari i emocije.

Trebamo li inzistiranje publike na bendu tumačiti time da je hip-hop kultura na ovim prostorima razvila neke svoje posebnosti u odnosu na američki original ili to, bez nekih socioloških zaključaka, jednostavno možemo pripisati prejakom utjecaju rocka?
- Ne bih rek'o da su to posebnosti u odnosu na original, ovdje je ovo drugo u pitanju, prejak utjecaj rocka. Korijeni rocka u našem društvu su jaki. Bez obzira kol'ko energičniji i bolji bio neki nastup s DJ-em, ljudi to vide kao neki oblik prijevare i playbacka, no isto se ne može reći i za publiku na zapadnim festivalima.

Koje su glavne razlike između novog benda i Leksaurina s kojima si i održao - barem prema mojem mišljenju - najbolje nastupe u karijeri?
- Razlika je golema, drukčiji je zvuk, drukčiji aranžmani, sad imamo brass-sekciju. Ma, jednostavno, drukčije je... Ja bih rek'o da zvučimo malo mekše, ali dosta energičnije.

S obzirom na "mekši" zvuk, možemo li očekivati da ćeš s obje noge zakročiti u srednju struju. Uostalom, kritičar najutjecajnijeg glazbenog portala u regiji, "Popboksa", nazvao te je suvremenom varijacijom superstara proisteklog iz sarajevske škole i usporedio s Davorinom Popovićem, Goranom Bregovićem i Zdravkom Čolićem?
- Ovaj materijal je pod izravnim utjecajem ex-yu muzike sedamdesetih, jer sam to semplir'o i sluš'o zadnjih pet godina radeći bitove za druge. Zahvaljujući tome zvuči kako zvuči. Nikad nisam napravio neku pjesmu s ciljem zadovoljavanja publike, zakoračivanja u mainstream il' slično. Radim onako kako trenutačno osjetim, bez obzira na to dal' sam dobio soul, rap, funk, hc, punk, pop, klapski album...

Nisam mainstream zvijezda

A ova usporedba s tercetom Popović, Bregović, Čolić?
- Da sam superstar mainstreama, ja ne bi bjež'o od toga, niti bih se sramio, ali ja to nisam ni po muzici, ni zaradi, ni slušanosti. Realno gledajući ja sam presretan ako imam 500 ljudi na koncertu. Moju muziku ne sluša tol'ki broj ljudi, ispred mene su i TBF, i Let3, i Majke, i Pivo, i kamara drugih izvođača iz regije. To je više neka Severina il' Gibonni il' Nina Badrić razina, a ja sam daleko od toga. Zato mislim da se čovjek malo zanio (smijeh).

Izvor: glas-slavonije.hr / Daniel RADMAN