Otkako mi je mamica nedavno uputila zabrinjavajući sms sadržaja ''sha mai, mala? rofl'', osjetila sam snažan poriv za pisanjem sljedećih redaka. Koliko su popularne skraćenice, anglizmi i urbani govor općenito zapravo uzeli maha u našem svakodnevnom govoru i u kojoj je to mjeri zdravo, preporučljivo, poželjno, a kada prelazi granice? Zar ponekad fakat ne pronalazimo primjerenu riječ za neki atribut, filing ili pojam u bogatoj paleti milog nam hrvaškog jezika da moramo posezati za drugim opcijama, ili je to jednostavno stvar ekstremne ekspanzije stranih jezika (u ovom slučaju uglavnom engleskog i španjolskog jezika), kojima smo izloženi kroz internet te raznorazne sapunjače i serije na dnevnoj bazi?