Malo je prilika u kojima su građani Hrvatske masovno i javno spremni jedni drugima pokazati svoje pupke, bradavice, celulitno tijesto, hmeljne obronke ili intimni odabir gaćica. I dok sa stravom zamišljamo što bi tek saznali o sebi da se na nacionalnoj razini svučemo do gole kože, serviramo vam par fenomena s hrvatskih plaža koje bi Ministarstvo kulture hitno trebalo spomenički zaštititi.

 
Plastične sandale
'You can leave your hat on', pjevao je Joe Cocker i paralizirao bubnjiće generacija idejom golog zavođenja sa šeširom. Naša plažna inačica je naravno – draga, skini se, ali ostavi plastične sandale. Istina, planinarski outfit po obali većinom furaju Nijemci i Austrijanci za koje još samo čekamo da počnu ulaziti u vodu sa štapovima za hodanje i obnevidjeli od jodlanja. More ima svoje modne uzuse. Ne ideš na WC u viteškom oklopu niti gaziš zelje u štiklama. Poanta vode je da se u njoj bude gol. Ili, u najmanju ruku, što goliji. Ako Švabe konfisciraju sarme hrvatskim skijašima, vrijeme je da ih, uz topli smješak, pola litre vode i kartu hrvatske, na grani i izujemo.
 
Crveno, volim crveno
Zašto se razvaljivati po ručniku u nekancerogenim intervalima, eventualno manje potamnit, ali, eto, nešto više živjeti, kad možeš razbit kasicu-prasicu, jedva skucat lovu za produženi vikend i onda se cvrljit na suncu dok ne pocrveniš, oplikaviš, osušiš i zategneš se na korak do novinske rubrike o umrlima. 'Nakon dugog i teškog izležavanja... tugujuća i zericu prebijela rodbina.' Da ne ispadne da nisi bio na moru. No da, ako je riječ o pripremnim vježbama za krematorij, sve pet.
 
Pašteta i paradajz
Ako vam treba plaža kao izgovor za ubijanje od paštete, paprike, jogurta i zdenka sira, onda za sljedeću sezonu promijenite destinaciju, pa put neke planine. Ne samo da ćete uštedjeti na kilaži nego ćete poštedjeti ostatak kupača svojih mazivih vratolomija i barem im na trenutak priuštiti osjećaj da su došli na more. Ovako ispadaju partibrejkeri nečijeg piknika. Još da narežete tonu rajčica i podijelite plaži... Ali intuicija vam pravo zbori, ljudi se uglavnom ne skidaju u badiće da bi jeli.
 
Pišanje u plićaku
Baš kao što mediteranski onesviještena ekipa razmazuje nečija jetrica na metar od vode, tako će bez beda mjehurom otuširati gužvu u plićaku. Sve je to lijepo, krasno i žuto. Ribice, rakovi i puževi vjerojatno neće imati ništa protiv. Ali ideja da mi je po izlasku iz vode koža slana ne samo zbog kemijskog sastava Jadrana, i nije nešto blagotvorna za psihu. Dakle, par zaveslaja ručicama i eto vas na nezapišanom terenu, gdje će se vaš doprinos kvaliteti mora razvodniti s nešto manje društvene ambicije.
 
Mačo patrola u tangama i sa zlatnima lancem
Jel' postoji plaža bez dežurne lokalne nakupine bicepsa u tijesnim gaćicama i okovratnom lančinom što vam para predivan mediteranski pejzaž? Onih što se kreću u skupinama, obilaze ručnike, praćakaju se po plićaku i skeniraju poslagane Čehinje, Ruskinje ili Švabice pogledom zrelim za dokumentarac National Geographica o parenju pustinjskih glodavaca. To je valjda nekakav kržljavi ostatak galebarskog jata koje je pred dvadesetak godina trebalo povući barem dva akorda na gitari ili potegnuti tri dobre fore u nizu da bi se ostavio dojam. Kontrolni paket mišića hrvatskog priobalja nećemo prodati ni za živu glavu. A i ne isplati se. Poanta mu je ionako sezonsko iznajmljivanje.
 
Bazen na tri metra
Vrhunaravna pomisao da se sagradi otvoreni bazen tik uz more gdje penzići mogu kontemplirati predivnu morsku pučinu dok se, držeći se za šlaufove i oboružani sandalicama, natapaju klorom, mogla je pasti na pamet samo vidovitim hotelijerima koji su odlučili izvući najbolje iz primorske baštine. Red maslina, red srdela, red prvi u bazenu. Možda da s obje strane stave gigantski pano s naslikanom bonacom i barkom u daljini koju oplakuje žarko crveni zalazak sunca. Čisto da idila ne padne kao žrtva neturističkih vremenskih prilika.
 
Pijesak, stijene, beton
Već potrošeni jauk nad betonizacijom obale nazovimo sada pravim imenom - bazenizacija mora. Recimo, šećući se opatijskom rivom niste sigurni gledate li pred sobom kvarnerski zaljev ili ogromni rezervoar slane vode koji se puni i prazni iz nekog od obližnjih hotela. Jer, ako se čoškasti komadi cementa s lojtrama za ulaz u vodu mogu nazvati plažom, onda je vaš tepih pred kadom u najmanju ruku pješčana uvala. Treba sve to dignuti u zrak i ostaviti kako padne. Barem ćemo imati atrakciju prve svjetske 'dinamitne plaže'.
 
Mravinjak
Ljudi su socijalna bića i gravitiraju gužvi. Između dva zamišljena identična kafića koji stoje jedan pored drugog, gdje je prvi prazan a drugi pun, 95,13 posto čovjekolikih bipeda će krenuti prema drugom. OK, nemojte me hvatat baš za svaku decimalu. To je to. Obožavamo se družiti, dražiti i općenito se s fascinacijom odnosimo prema skupini slova 'dr'. Sad, je li to kopno, voda, madrac, pločica na vratima ili koja već podloga, manje je bitno. Plaže gdje ne samo da se morate izboriti za svojih 2x2 metra obalne parcele, već i ulaz u vodu, imaju zato niz drugih prednosti. Recimo, znate da, ako se utopite, izazvat ćete vrisak, zgražanje, paniku i neurotično razmišljanje o vlastitom usudu kod najmanje par stotina ljudi. Rijetko gdje će vam se pružiti prilika za takav efekt.
 

Gumama u more
Nekima je tolika tlaka došetati do mora da bi najradije parkirali s prednjim gumama u vodu i skočili s haube. Još da im auto plovi, vjerojatno bi ostali sjediti za volanom. Pa nek se stroj brčka dok oni mijenjaju radio stanicu. Drive-in plaže totalno su neiskorišteni turistički potencijal i čisto je šteta da ga zasad koriste tek probrani pripadici naše mentalne avangarde. Slogane 'Tako lijepa, tako naša' i 'Mala zemlja za veliki odmor', treba definitvno upotpuniti: 'Dignite prozore, upalite klimu i doživite Jadran kroz vjetrobransko staklo.' I onda manjim slovima ispod: 'Pitajte za promotivni popust u mjesnoj autopraoni. Ne želimo da vam par mrlja na šajbi pokvari odmor'.
 
Narodnjaci
Da su stari Rimljani znali kako se uz šumove valova, miris crnogorice i okus soli u ustima gurmanski sljubljuju novokomponovane uspješnice s Istoka, ne bi za sobom ostavljali patetične Dioklecijanove palače i pulske amfiteatre, već par diskokugli i florova za raspamećivanje. Kipove antičkih bogova bi zatekli spuštene glave i s raširenim rukama u zraku uz neku latinsku inskripciju o razbijenim čašama i nepotrošenim sarmama. Milenijski zakašnjela spoznaja danas se uredno nadoknađuje po plažama gdje trešte cajke, dok vi čekate da pri sljedećem kupanju more poprimi okus Red Bulla. Ne osvrćite se. Za vama je isplivao burek s kliještima koji hoda unatraške.
 
K. Dujmović
izvor: Tportal.hr