Kad se ide van najviše je onih koji žele postići neki „zgoditak“ – pokupit dobrog komada, ne?! U zraku svakog birca i diskača osjeti se seksualni naboj. Trebalo bi ga prikazat u kilo džulovima! Dečki uglavnom zauzimaju mjesto za šankom – većina njih nije vješta u plesu, pa s tog sjedećeg mjesta osim što ostavljaju dojam da su cool i velike face, imaju dobar view na komade koji se u ritmu muzike gibaju i presavijaju na podiju.

Doduše ima među muškim rodom i onih plesača - tipova koji su završili tečajeve u nekoj od plesnih škola, a sve to, naravno opet s ciljem da i na tečaju pokupe kakvog dobrog komada. Tad su pak imali prilike pokupit i više njih, s obzirom da je u plesnim školama uvijek manjak muške populacije. Ti plesači, i sad vani, imaju prednost. Gdje god izađu, a u blizini je plesni podij, samo biraju s kojom će curom poletjeti u plesnom zanosu.

I dok sad oni koji su na početku večeri ostavljali dojam faca sa samopouzdanjem koji se druže s čašom piva, padaju u očaj i izlijevaju već desetu čašu tekućine u sebe, ovi dečki koji znaju mrdat nogama i bokovima, rasturaju vrteći komada za komadom po svojim rukama i plesnom podiju. Nije bitan izgled, nije bitan stas. Sa znanjem plesnog umijeća, raste samopouzdanje, a tako i mogućnost da se uleti bilo kojoj curi s pozivom za ples. Mislim da ne treba ni spominjati da se uz ritam glazbe, skladno gibaju tijela, a plesni zanos vodi u prostranstva svih mogućnosti. Pa dečki, birajte: šank ili plesni podij??

Tatjana Udović