Ukoliko vaša svakodnevica podrazumijeva prevaljivanje puta od točke a do točke b osobnim automobilom, učinite odmak. Prisjetite se dobrih starih vremena kada su vaše ruke doticale prljave drške autobusa, sjetite se nesnosnih gužvi kada ste se treskali skupa sa suputnicima posloženi poput srdelica zguranih u škatule na stolu kakve ribarnice. Istina, ni miomirisi ribarnice i autobusa nisu bitno drukčiji. Ako nemate tog iskustva vožnje vlastitim prijevoznim sredstvom, ima nade i za vas, saznajte zašto ste na svojevrsnom sociološkom dobitku. Kao točku a odredite si poziciju tik uz kućni broj 4 Jelačićevog trga, odakle polazi popularno zvana tries'duja.

Iako su se unazad godinu i nešto sitno mijenjale polazišne točke autobusnih linija, bus koji će vas odvesti u smjeru stare turističke ljepotice Opatije zadržao je istu startnu poziciju. Baš postanite na jedan dan turist u vlastitom gradu, ali nemojte na onaj double decker kojeg je vješto oslikao poznati riječki slikar Vojo Radoičić jer osim što se „đira“ poluprazan, dobit ćete slušalice s unaprijed poznatim sadržajem o vrijednim kulturnim znamenitostima našeg kraja.

Takav izlet ne odbacujte, treba i to probati, ali ostavite ga za neki drugi put. Čisto da ne ostanete uskraćeni za sve doživljaje koje pruža vožnja autobusom namijenjena običnim smrtnicima. Točnije, onima koji mogu izdvojiti 26 kuna za kartu cvikalicu što vrijedi za dva smjera, ne želeći imati posla s, među pukom z/n/vanim bakulama, kako po njihovu dolasku ne biste morali nepredviđeno ranije napustiti vozilo.

Ipak, nešto se s 32-jom promijenilo. Tvrde svijetlosmeđe drvene stolice zamijenjene su nešto udobnijim plastičnim. I kad ste se smjestili udobnije nego li bi to bilo koju godinu ranije, sigurno vam za oko zapne osobni pečat nekog od putnika koji se nisu suspregnuli od zapisa Ivan + Silvija ili nešto tome sličnom, što je u onim drvenim znalo biti i urezano kakvim nožićem ili drugim oštrim predmetom.

Ljeto je pa su školarci slobodni od, u njihovih mislima, nužnog zla. Sada gotovo neometano mogu u nove ljetne avanture, na plaže danju, izlaske noću. I zašto otići na neku od novouređenih riječkih plaža ili u Kostrenu kada su im ranije generacije ostavile naslijeđe posjeta „must be“ mjesta, Opatije ili Ičića.

Ljudi se voze, svatko sa svojim mislima pa tako i zgođušna djevojka krupnih plavih očiju koja je zaprimila poziv na mobitel od kojeg joj se radostan i bezbrižan pogled- sledio. Ni uz najbolju volju nije uspjela sakriti šokiranost kada je izdanim „cool“ glasom pokušala prijateljima prepričati kako joj zapravo nije stalo, uz samoprisilno namješten osmjeh u kutu ustiju. Nije ni za šalu, a nije ni mala stvar, igrarija, premda bi se tako moglo protumačiti, ta prijatelj 18- godišnjak postat će tata sljedeće godine, s djevojkom koju jedva da poznaje... Utonula je u svoje misli i po silasku na stanici iznad Voloskog, sigurno jedva čekala doslovno ohladiti glavu i misli skokom u vjetrom uzburkano more.

Pubertet je životni period u kojemu mladići i djevojke poprime jedan od životnih stilova; ili „ Bože, sakrij me od svijeta“ pa pognutih glava stidljivo promatraju zbivanja oko sebe kao pasivni sudionici istih, ili u drugom slučaju „moj je cijeli svijet“. Zapravo je dovoljan dan za iskočiti iz pasive u ovo potonje, i obratno. Splet sretnih ili nesretnih okolnosti mijenjaju život/e, kao što se nepovratno mijenja život tog mladca koji će morati užurbano preuzeti najodgovorniji posao na svijetu, kakav je odgoj djeteta.

Scena 2: „Ej, znaš one moje nove bijele tenisice?“- uzviknuo je momak s ruksakom okačenim o rame prijatelju koji je zapravo bio dovoljno blizu pa nije bilo potrebe za tako glasnim razbijanjem autobusnog žamora u koji se dovoljno glasno uključuju i zvuci kočenja i prebacivanja u višu brzinu savjesnog vozača u košulji plavoj.

Ovaj mu je govorom tijela pokazao kako očekuje odgovor koji je uslijedio: „obuo sam ih jedan dan i već su crne“... Za verbalnu komunikaciju očito nezainteresiran prijatelj mučki mu je gotovo sigurno odvratio „pa normalno, tko još danas kupuje bijele tenisice, ako ih nema namjeru svakodnevno prati“.

„Stipetu je rođendan sljedeći tjedan“, nanovo se oglasio onaj glasniji mladić, prebacujući komunikaciju na moguće nešto zanimljiviju temu (vrlo je vjerojatno mislio na stanovitog Stipu, Stjepana, ali tko još mari za pravilnu deklinaciju!?).

„...Kaže da će ga slaviti na Jeleni Rozgi“, prostom slušatelju prva bi pomisao bila vulgarna. „Kad?“, interesirao se onaj dosad nezainteresirani. „Na ribarskoj u Lovranu, mislim 4. osmog“, kazao je onaj s uprljanim bijelim tenisicama za koje se ne zna jesu li očišćene ili odložene među one ne-nužno-nositi-jer-se-trebaju-prati-svaki-dan.

Kako se razgovor nastavio također nije poznato jer dosad doživljeno je i više od očekivanog od jedne obične vožnje na liniji 32 koja još nije ni došla do Opatije. Dovoljno za novi odmak. Glazba u ušima što je dopirala sa slušalica spojenih na mobilni radio dostojno je zamijenila razgovore koje čovjek u busu, obični pasivni putnik, ne može ne čuti, uz ma kakvu dobru volju po tom pitanju.

Triesetduja je bila najpopularnija osamdesetih i devedesetih godina, kada je noćni život u Rijeci postojao samo u uspomenama, a Riječani su po zabavu masovno hrlili u Opatiju. U to vrijeme nije bilo mnogo automobila kao danas, a i strah od gubitka vozačke dozvole zbog piva previše tjerao je ljude u autobus. Kraljica turizma tada je nudila cijeli niz klubova i kafića u kojima su se kase zatvarale samo kada se brojao novac.

U Opatiju se dolazilo preko Midle Sortea (kasnije Paladiuma) na Preluku, na kojem je popularan bio i Quorum, kasnije znan kao Fan Academy, kao i "nule" (051), Malog Quoruma i Vološćice. A tek onda je dolazila "špica", opatijski klubovi i kafići 72, Madonna, Plavi klub, Arkade, Escada, Bull, Imperial, Vongola, Ružmarin, Amsterdam, Hobbiton, Colosseum… Svaki u svoje vrijeme i svojom vrstom muzike, ostavili su neizbrisiv u životima onih koji su danas zagazili u tridesete, četrdesete, pa čak i pedesete godine.

Ova današnja tries'duja razvozi neke nove klince, a vrijeme, uvijek neumoljivo, mijenja sve..kako klubove, interese pa čak i doživljaje iz popularne triestduje.

Slađana Vignjević