Upravo sam se vratila pod dojmom jednog razgovora u kojem mi je tip uporno postavljao pitanje: "Razumiješ što ti želim reći?", a ako se već radi o normalnom razgovoru, ja sam trebala stalno odgovarati: "Da,da, da". Znam da je to poštapalica, ali po mom mišljenju jedna od najgorih, jer čovjek dobije dojam da ga sugovornik smatra budalom koja apsolutno ne razumije što mu ovaj želi reći, pa taj mora neprestano provjeravati: "Razumiješ što ti želim reći?".

Današnjem sam sugovorniku prijateljski savjetovala da tu frazu izbaci iz riječnika, jer sam zadnji razgovor u kojem se stalno očekivalo moje: "Da, da, potpuno te razumijem cijelo vrijeme", završila iznerviranim: "Da, razumijem te nisam glupa!!" i demonstrativnim odlaskom. Postoji naravno i ona: "Kužiš?". Ali, kod "kužiš?" više se ističe žargon i frajerska spika i ne osjeti se iščekivanje odgovora: "Kužim, kužim" već možda tek klimanje glavom.

I dok jedan tip tako, kužiš, ovom drugom spika, kako je, kužiš, bio za vikend, kužiš vani; malo dalje jedan barata složenicama "kužiš ono" i jednako frajerski, kužiš ono, spika kako je, kužiš ono, zbario neku trebu, kužiš

A neki tamo peti tip s nedostatkom vokabulara pripovijeda sa "ono" kako je ono on, ono, navio ziku, ono, do daske, ej, u autu, ono... I ne smijemo zaboraviti još "kao", "ne" i prostu "jebote". Svaka od njih može, naravno doći i u kombinacijama; kao ono ej kužiš, ne?!

I sad se kao možda vi ono pitate zašto ja kao ovo pišem. Razumijete što vam želim reći? Kužite, ne? Nastojim kao ono objasniti i kužiš ono dočarati kako su poštapalice ono bespotrebne, jer ono potpuno ukazuju na manjkavost vukabulara, kužiš ne? I kužiš ono, užasno živciraju sugovornika, ono. Razumijete što vam hoću reći? Kužiš, ono, ne?!

(napisala: Tatjana Udović)