"Budim se mamurna, glava mi pulsira, dok otvaram oči, vrti mi se film od prošle noći..." Da, upravo taj stih pjesme prati me kad noć prije moje tijelo u sebe spremi galone jegger-kole i "presječe" sa pozamašnim brojem rakijica.

Slijedeće jutro pakao je jedina riječ, koja vjerno može dočarati stanje duha i tijela u kojem se nalazim. Svatko od nas je barem nekoliko puta iskusio to čarobno stanje "zujanja" u mozgu, zatim muskul-fibera i težine svakog, pa i onog najmanjeg pokreta. Nekima su tigrovi u kupaonici, nekima razbijena glava, neki nemaju ništa u glavi ("Šta smo mi bili zajedno jučer vani??) a neki se i uspješno nađu u krevetu, samo ne i svom.

Čovjek u pijanom stanju uvijek je fenomen; nikada ne zna otići kući, uvijek je još samo jedna "putna" i uvijek sve više emocionalno doživljava. Siva tupa masa koja se stvori u našem mozgu pri takvom stanju, sposobna je, jedino za proizvodnju govana koja redovito reproduciramo putem naših usta kada uspijemo izgovoriti ono što u trijeznom stanju ni pod prisilom smrti ne bismo. Što se tiče naših nazovimo jačih polovica, njima alkohol utječe na mozak tako da su u stanju nazvati nas droljama, namigušama i sličnim epitetima jer smo pogledale u debelog naočalka ili metalca dok je prolazio pored nas u birtiji, u stanju su se i beskonačno hvaliti svojim zamamnim seksualnim iskustvom da bi nam nakon dva sata plakali na ramenu kako su j..... zadnji put prije ..., to jest niti se ne mogu sjetit kada je to bilo; te da je drkanje na sliku od Pamele Anderson iz doba "Baywatcha" vrhunac njihova seksualnog iskustva.

Žene su tu isto specifične "biljke". Za njih je recimo najuobičajenije učestalo lokanje po birtijama te iskapanje alkohola do te mjere da ih tjeraju iz kafane dok mole još za jednu (iako bi se o tom dalo razgovarat osobito u eri koja je došla). Međutim, mnoge već sa nekoliko kapi u sebi dovode svoj dignitet u pitanje. Postoje nekoliko vrsta te kontraverze. Neke pripadnice moga roda sakupljaju svaku promjenu u svakidašnjici duboko u sebi, te obložene tvrdim zidom oko svoje aure i naoružane staloženošću, unosom prvih tragova alkohola postaju emocionalno nestabilne; lijući krokodilske suze nepoznatom frajeru pričaju kako su one zapravo voljele svog bivšeg, da mu nisu namjerno digle auto u zrak i probušile gume i još puno puno toga. Opterećuju cijelo svoje okruženje svojom plačljivošću te na koncu zabriju sa prvim frajerom koji im posluži kao rame za plakanje.

Krajnja manifestacija pijanstva je lagano teturanje pri povratku kući, padanje po nekoj neravnoj površini (osobito za žene u štiklicama) te ugaz u minimalno jedno pseće govno. Ne rijetko ključanicu od ulaznih vrata pogodimo iz 21-og pokušaja, srušimo nešto bučno na putu do sobe, probudimo ostale ukućane i na samom "cilju" promašimo krevet i zaspemo u garderobi, sa cipelama na nogama.

Sad smo došli do najvažnije točke nakon ovako provedene noći, a to je... buđenje! Strgani, sa zadahom septičke jame i neidentificiranim bolovima po cijelom tijelu pitamo sami sebe što nam je to trebalo. Usprkos tome, većina od nas nikada ništa ne nauči i ponoviti će to još puno puta nakon ovakvog jutra, a neki će uvijek naći i divno opravdanje za takva djelovanja poput ovog da je "alkohol jeftiniji od kurvi i manje opasan od drogiranja" pa preostaje samo da u svom alkohol-iskustvu naučimo kako "jutro poslije" preživjeti što bezbolnije. Prekasno je za lokanje galona mlijeka i kuhanje čajeva i juhica da se želudac smiri; "grljenje školjke", meka stolica, i još mnogo ružnih posljedica čeka da vam uljepša dan. U slučaju da je vaša jedina nuspojava to da se ne sjećate ništa i da se veselite kako ste dobro prošli jer... "čega se ne sjećam, nije ni bilo"; nemojte se prerano smješkati jer vi se možda ne sjećate, ali netko od vaših prijatelja uvijek će se sjetiti vašeg izljeva iskrenosti, kakve blamaže te tako službeno nastupa razdoblje srama na kavama i druženjima idućih petnaest dana. Ili bar do novog pijanstva. Rekla je jednom moja prijateljica :"Izlazak nije dobar ako me ujutro nije barem malo sram!" I ja se slažem; dosadnjakovićima nije mjesto u ovim recima. A vi?

Tara