Bilo je u Areni već izvođača koji su održali spektakularne koncerte i napunili prostor do kraja. Bilo ih je, premda takvi nisu česti, koji su svirali tri sata, pa i više. Ali valjda je samo jedan izvođač prijateljskom zamolbom uspio natjerati kompletnu publiku, njih desetak tisuća, da čučne. 

Nakon toga je krenuo jedan đir po amfiteatru, pjevajući i pozdravljajući se s fanovima. To može samo jedan glazbenik, i to Gibonni, koji je sve to učinio u pulskoj Areni na kraju svoje turneje "Toleranca". Vjerojatno bi jedino njemu palo na pamet da se penje preko ograde koja odvaja parter i stepenište i da se vere po metalnim konstrukcijama. Nema veze što mikrofon prekida, spektakl mora ići.

- Neću puno pričat', mislim da svi znate što imam za reć'. Ako vam se ne sviđa, imate legitimno pravo da me gađate cipelom. Ja sam tu zbog vas, poručio je Gibonni na početku koncerta, koji je otvoren spotovima s amaterskim obradama njegovih pjesama koje su fanovi snimili i stavili na YouTube.

Odnos Gibe i publike stvara nevjerojatnu atmosferu, nabijenu s puno pozitivnih emocija, zbog čega koncert može trajati skoro tri sata, a da publika uživa u svakoj pjesmi baš kao i izvođači. Kada u prvoj pjesmi kaže: "Čemu se nadaš, srce moje, ja nisam dovoljno taj", on publici pokazuje da mu nije svejedno. A kada koncert, odnosno njegov službeni dio završi s "Tolerancom" i stihovima: "Treba mi ljubav da ostanem zdrav", to je još jedna u nizu poruka koje je nekoliko puta sublimirao za vrijeme koncerta. I publika mu je puno dala. 

Gotovo hipnotično je čučnula pri kraju pjesme "Oprosti", koju je izveo uz pratnju Maye Azucene i zbora London Community Gospel, dragih gostiju u još nekoliko pjesama. Šetnju Arenom iskoristio je da otpjeva "Vrime da se pomirim sa svitom" i iznenađenoj publici izbliza poruči: "Živote, dobar ti dan", te poželi da večer ne padne u zaborav: "Ovo nije patetika, ovo je smisao mog života. Zahvalan sam za ovo što ste mi dali." 

Na samom kraju pojačao je poruku uz "Zlatne godine", očekivano finale finala njegove turneje, s kojom je, uzgred, okončano i koncertno ljeto u Areni. Ova zadnja pjesma opet je, kao i prije pet godina, poslužila kao jedinstvena prilika da jedan mladić zaprosi svoju djevojku. Bez puno filozofiranja Uroš je na bini zaprosio Sonju, koja je odgovorila "da", nakon čega ih je Gibo uveo u "kuću tolerance", koja je bila dio bogate scenografije.

- Poznate me bolje nego ljudi koji žive u mom ulazu. Hvala. Takvi smo kakvi smo, našli smo se. Vozite polako kući da se opet vidimo ovdje. Neka vam ova godina bude zlatna, poručio je publici koju naziva svojom familijom. A njegova je "familija" iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, a neki su i prešli Atlantik. 

Gibo može nizati balade jednu za drugom a da to publici ne dosadi. Kada ih ubrza, poput "Mirakula", uspijeva publici još bolje približiti bit pjesme, a to je trenutak kada se čovjek nađe u situaciji da oslobodi svoje zatomljene osjećaje. Funkyjem se poigrao u "Dvije duše" i time odao počast Dini Dvorniku, s kojim je u djetinjstvu dijelio kvart.
Neke hitove nemoguće je izbjeći, pa su njegovim koncertnim fanovima pojedini dijelovi možda bili i predvidljivi. 

Uostalom, teško je zamisliti njegov koncert bez "Tempere" ili "Činim pravu stvar". Bilo je i stvari koje baš i ne svira često, poput "Dobrih judi", koju je te večeri izveo pjevajući na za tu priliku postavljenom svjetioniku u parteru. 
Veliki koncert nije mogao proći bez velikih gostiju. Pored spomenutih Azucene i londonskih pjevača gospela, gitarist Vlatko Stefanovski ubacio se u svirku kad je krenula "Judi, zviri i beštimje" te se gotovo neprimjetno povremeno pojavljivao na bini do kraja koncerta, ali nemojmo zaboraviti da je riječ o glazbeniku čije se ime izgovara s poštovanjem. 
Damir Urban pojavio se pred kraj koncerta u trenutku koji nas je najviše zabezeknuo jer nismo očekivali od Gibe da sam izvede prvi dio Urbanovih "Mjesta za mene". Trebalo je za to imati hrabrosti, pa nije čudo da je i Gibo rekao kako ima malu tremu. Čuli smo i klasik grupe Laufer "Moja voda", a Urban je ponovio duet s Gibom u "Toleranci" i pjesmi "Posoljeni zrak i razlivena tinta".

Puno je sinoć bilo pozitivnih emocija koje su u Areni izazvale Gibine pjesme, iskreni stihovi, ali i njegov neposredan odnos s publikom, koju je podsjetio na to da je ljubav najvažnija. Zato je večer prošla mirno, eto, tolerantno.

foto: R. Peršić

Report preuzet sa Glas Istre (M. Radić)