Na Kantridi, nadomak elitnog restorana »Pod kavun« i stadiona NK Rijeke, »stanuje« Morsko prase, oaza onih željnih dobre »žive svirke«, plesa, druženja i osvježenja u tamom zamotanim valovima .

 
Noć polupunog mjeseca na »Morsko prase«, plažu po mnogočemu drugačiju od drugih, privukla je prošlog petka popriličan broj onih željnih dobre »žive svirke«, plesa, druženja i osvježenja u tamom zamotanim valovima. A gdje »stanuje« ova riječka plaža simpatičnog »novokomponiranog« imena?
 
Ma, na Kantridi, nadomak elitnog restorana »Pod kavun« i velikog parkirališta uz samu istočnu stranu stadiona NK Rijeke. Do nje se može ili »na fino« betonskom stazicom, ili »na masažu« stopala od oblutka do oblutka. Mi smo se, kombinirajući obje varijante, baš kao leptiri na svjetlo, prilijepili odmah i iz prve na glavne aktere večeri – dečke iz grupe »Kantridersi«, kako kasnije doznasmo, zaštitnog znaka ovog cjelodnevnog i cjelonoćnog kupališta.
 
Nenad Krneta, Dubravko Seršić, Emil Mavra, Silvio Uljančić i Denis Agapito ili »sve Kantiders do Kantridersa« s nogama u moru, a glavom u svirci na sebi su svojstven način dogovarali repertoar. Bend nastao još 2002. godine, kako kazaše – u lučici na Kantridi uz »Tomos 4« i dva vesla, vuče korijene još od devedesetih prošlog stoljeća.
 
– Ma, svirali smo stalno, onako za gušt, a kad su počeli navaljivati i svirajte ovo, i svirajte ono skužili smo da bi mogli imati i gušt, i novce, pa smo oformili nazovi stalnu postavu jer nekad nas je sedam, nekad šest, ali peti kod nas rijetko kad fali, i krenuli, kaže Dubravko zvan Dule, a o tome što »Kantridersi« sviraju doznali smo od Nenada koji reče – rock, mediteransku glazbu, talijanska tarantela nam nije strana kao ni cubana. Ali u svojim aranžmanima, pa ti vidi, odnosno čuj.
 
Emil, kojeg još zovu i plemeniti Mavra dodaje da bend svira neagresivnu glazbu koja potiče dobre vibracije i tjera one koji ju slušaju na ples, smijeh, druženje i sve »u plusu«. Kako su s terase »Morskog prasca«, ugostiteljskog objekta po kojem je plaža i dobila ime već dopirali uzvici »'ajde, Kantridersi, što se čeka«, nije bilo više vremena za razgovor, oni su otišli na svoj »šljunčani stage«, a mi u potragu za Damirom Čargonjom Čarlijem, čovjekom koji je prije četiri godine oživio i preobrazio ovu riječku plažu iz one dosadne u onu vrlo, vrlo zanimljivu.
 
– Najiskrenije, mislio sam tu ostati samo jedno ljeto, ali kad je krenulo, iznenadio sam se odazivom ljudi, i mjesto je u vrlo kratkom roku od plaže na kojoj trešte narodnjaci postalo utočište ljudi s Kantride, pa okolnih gradskih kvartova, da bi danas, četiri godine poslije tu dolazili ljudi ne samo iz cijele Rijeke, već i iz okolnih mjesta, a zna biti i dosta turista. A što me je nagnalo uopće na takav potez, mislim na »iskorak plaža«?
 
Pa, činjenica da su prije dvadesetak godina riječke plaže bila omiljena izlazišta mladih, da se sviralo i družilo na svakoj drugoj, da je noćni život grada cvjetao upravo uz more. Zašto je taj đir zamro i može li se opet vratiti, bila su pitanja koja su me mučila, pa sam probao i s »Morskim prascem« dokazao kako su plaže nezanemariv turistički adut grada. Imamo foru drugačije ponude, imamo dobar ambijent, glazbu i sve pet. Naravno da se na ovoj plaži još treba raditi, ponajprije riješiti problem sanitarnog čvora, odnosno WC-a jer tu se skupi i nekoliko stotina ljudi, ali ful me raduje što je plaža čista i uredna.
 
Bio mi je ovo »pilot projekt« koji je postao pravi projekt, a ono što mi je bitno jest da ova plaža zadrži taj neki autohtoni duh, da se ne pretvori u tamo neku »Medveju«, ali i da zadrži visoku razinu usluge i čistoće. Ovo ljeto nisam dobio koncesiju na cijelu plažu, ali za drugo se nadam da će to biti riješeno, kaže Čarli.
 
Da se mišljenje »gazde« ne razlikuje od mišljenja onih koji »Morskom prascu« hodočaste, potvrdili su nam svi oni koje smo za mišljenje upitali. Najprije Zoran Štajduhar Zoff, vokal grupe »Grč« koji ovo mjesto smatra produženim dnevnim boravkom mnogih koji tamo dolaze, izuzetno pozitivnim mjestom i mjestom na kojem ćeš u svako doba dana sresti nekog poznatog i pročavrljati. Ekipa s Krnjeva koja se raspametila na svirku »Kantridersa« nije redovita na plaži ali kad dođu – ludo se provedu, a nerijetko tu i jutro dočekaju. Branko, Rene i Maja nisu nimalo pali u bad kad su vidjeli da su svi stolovi popunjeni, jednostavno su »iznajmili« četiri prazna sanduka pive, trima namijenili ulogu stolica, a četvrtom stola, naručili cugu i utonuli u ugodan razgovor.
 
– Nama je tu fino, dobra je mjuza, nitko nikog ne smeta, ako se poželiš okupati, možeš, ako poželiš plesati isto možeš, ustvari sve što je OK možeš, rekao nam je Branko, a onda smo još dugo pričali o svemu i svačemu, o novinarstvu, toleranciji, o dalekim i bližim krajevima, o kiropraktičarima i..., tko zna do kad bi to trajalo da se nije zavaljala neka gužva pred »Prascem«. Pojasnio je Branko situaciju kazavši kako svakog petka tko god hoće besplatno može dobiti porciju srdelica, ili kako on reče – smrdelica, i povrća. Interesenata je bilo puno, a na adresu zaslužnih kuhara – Drage Malog i Gaše Totema Velikog, stizale su samo pohvale.
 
Oni kojima je noćno kupanje bilo zanimljivije od srdelica ili Nermin, Mirsad, Fabijan, Ruža i ostatak družbe upravo su brisali kući. Kažu kako su na ovoj plaži česti noćni kupači, kako im sve štima, i kako su se baš lijepo rasfriškali, a sad put pod noge pa domu svomu. Neki na Krnjevo, a neki na Zamet. Krenusmo i mi njihovim stopama sve u mraku preskačući na oblucima rastegnute parove, pa samce, pa odbačenu odjeću kupača, praćeni stihovima »Lipo je na Kantridi piti i živiti, samo neka nan dura« dočepasmo se svjetla i parkirališta. Noć je bila pri sredini, a vlaga u zraku takva da bi, kako je to zorno opisao Dule Kantriders, i ribica iz akvarija poželjela izaći u šetnju.
 
Slavica MRKIĆ MODRIĆ
Izvor: novilist.hr