Rokaj Fest - Trilogija: Treći dan - 05.07.2009.
Završni, treći dan ovogodišnjeg Rokaj Festa obilježila je kiša, točnije nevrijeme koje je poharalo Zagreb, Jarun i Otok Hrvatske mladeži. Nevrijeme je festival ostavilo u blatu, no festivalski život se zahvaljujući organizatorima polako vraćao u život i normalu. Bilo je tu paleta za prijelaz preko lokvi do šanka, ali i vatrogasaca koji su omanje bare pokušavali isprazniti.
Prijatelj bi na to sve vjerojatno rekao: „To ti je kad ideš na te hipi i Woodstock gluposti!“. No to nije reklo preko 2000 ljudi koji su poslije kiše polako kapali na festival u potrazi za zadnjom dozom „rokanja“. I vjerojatno nisu požalili.
Na stageu pod šatorom, oko 20.30, počeo je nastup Popeye. Taj istarski bend svira metal rap, a neke usporedbe idu i do RATM na čakavštini. Popeye je svoj dio posla obavio odlično usprkos svim problemima koji su se pojavili nakon kiše. Za vrijeme Popeye, osposobljavao se glavni stage, da bi na njoj nastupili The Charlatans. Britanci sa 10 studijskih albuma iza sebe podsjetili su na rasplesano doba madchester popa. U sat vremena odlične svirke prošaranom upečatljivim vokalom Tima Burgessa prošli su kroz većinu svojih hitova, uključujući Indian Rope i Tellin' Stories.
Iako smo već pomislili kako nas još samo Razorlight čeka do kraja Rokaj Festa, te da smo zbog kiše propustili The Bellrays, kalifornijski bend ipak se pojavio na manjem stageu. Tako smo ipak uspjeli uživati u njihovom garažnom rocku sa soul vokalom. Svojih pola sata su odlično iskoristili, te svojom energijom natjerali posjetitelje da potpuno zaborave na kišu i blato.
Čast da zatvore ovogodišnji Rokaj Fest pripala je Razorlightu, jedni od aktualnijih imena na svjetskoj glazbenoj sceni. Nažalost. Ovakav festival je zaslužio ipak nešto konkretnije na kraju, jer Razorlight je pružio samo solidnu svirku. Ne znam je li to zbog kiše, blata ili ipak umora nakon tri dana rokanja, no Razorlightu je nedostajalo ono nešto.
Ovogodišnji, četvrti Rokaj fest dobio je prolaznu (i to visoku) ocjenu. Poboljšanja u obliku spretnije satnice ili još atraktivnijih imena izvođača svakako su moguća. No festival s odličnom organizacijom, popratnim sadržajima, bez bonova i redova ispred wc-a i šankova, ali sa odličnim bendovima koji sviraju naizmjence na dva stagea ( tako posjetitelj nema potrebu birati, nego uživati u svakom bendu) svakako zaslužuje visoku ocjenu. Stoga se veselimo i petom Rokaj Festu.