Jedan od vodećih koreografa europske plesne scene Patrick Delcorix za Balet riječkog HNK Ivana pl. Zajca koreografira i režira predstavu „Ogledalo duše“ čija je premijera zakazana za subotu, 23. siječnja 2009. godine u 19,30 sati.

 
„U originalu naziv baleta je „État d’âme“, što znači stanje bića, stanje uma. Bavim se onim što ponekad osjećamo kada se pogledamo u ogledalo i vidimo nekog drugog. Riječ je o suprotstavljanju onoga što stvarnost jest izvana i onoga unutar nas samih, onog mjesta na koje nas um odvede, a na kojem možda ne želimo biti“, kaže Patrick Delcorix koji je kao plesač proveo punih 17 godina u nizozemskom Dans Theateru pod vodstvom Jiříja Kyliána.
 
„To je trupa koja ima apsolutno najveći status što se tiče suvremenog plesa u Europi. Otuda teče i stil Patricka Delcroixa. Međutim, po mome mišljenju njegov je stil još razvijeniji, jer je svemu dodao svoj pečat“, mišljenja je ravnatelj riječkog Baleta Staša Zurovac koji se u Delcroixov projekt uključio kao plesač. „Mislim da je za svakog plesača izazov da se „baci“ u tako nešto“. A u ono u što su se ubacili članovi riječkog baletnog ansambla Patrick Delcroix kaže: „U početku je plesačima teško razumjeti što tražim od njih, ali kada jednom shvate kako stvari funkcioniraju, kad se prepuste, rad postaje sve brži i brži. Zapravo nakon nekog vremena moram im reći da „stanu na kočnicu“ jer počnu „ubrzavati“ glazbu. Mislim da su riječki plesači zadovoljni te da im se sviđa način rada. Izgledaju kao da uživaju u koreografiji koja im je veliki izazov. Naime, svaki plesač voli izazove, voli se razvijati u različitim smjerovima – upravo to je ono što pokušavam učiniti s plesačima“. Delcroixove riječi potvrđuje i Staša Zurovac: „Riječki ansambl ga je prihvatio fantastično. Ja sam bio začuđen spokojem i mirom kojim taj čovjek zrači. Na jednostavan, miran i dostojanstven način postiže nevjerojatno zahtjevne stvari u koreografskom smislu. Plesači ni ne znaju što ih je snašlo, jer taj "teror" informacija koji dobiju kroz tijelo, plasiran im je na prekrasan način. To je njegova specijalnost, sve trupe koje su s njim radile kažu da je upravo po tome poseban“.
 
U predstavi se koristi glazba suvremenih kompozitora Davida Langa, dobitnika Pulitzerove nagrade za glazbu i Maxa Richtera. „Biram različitu glazbu jer to daje razne mogućnosti za koreografiju, za način na koji će se plesači gibati i izražavati. Nije tu riječ o nikakvoj teatralnosti, ja sam definitivno sav „u pokretu““, na kraju ističe Delcroix.
 
Tijekom karijere Patrick Delcroix surađivao je s proslavljenim imenima plesnog svijeta kao što su, među ostalima, William Forsythe, Mats Ek, Ohad Naharin i Edouard Lock a kao koreograf napravio je više od 30 baleta za više od 20 kazališnih kuća diljem svijeta. Dobitnik je niza nagrada, a između ostalog i Chevalier dans l'Ordre des “Arts et des Lettres” 2001.(ordena Viteza fracuske Vlade za zasluge u umjetnosti).
 
U predstavi sudjeluju: ženski ansambl (Marta Kanazir, Irina Köteles, Cristina Lukanec, Camila Moreira Izabel, Anna Ponomareva, Paula Rus, Marta Voinea, Sabina Voinea, alternacija Kristina Kaplan) i muški ansambl (Leonid Antontsev, Vladimir de Freitas Rosa, Johan Ludwig Leopold Jerkander, Andrei Köteles, Svebor Zgurić, Staša Zurovac, alternacija: Ashatbek Yusupzhanov).
 
Autorsku ekipu uz koreografa i redatelja Patricka Delcroixa čine i kostimografkinja i scenografkinja Bjanka Adžić Ursulov, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Suradnica kostimografkinje je Sandra Dekanić a suradnik scenografkinje Tomaž Pipp.