Virtualni svijet prijateljstva

Nova 2010. godina donosi još čvršće povezivanje ljudi putem interneta. Današnje društvene mreže poput Facebooka, MySpacea, Friendstera i drugih traže od članova unos pravog imena, fotografije i podataka o hobijima, školovanju i poslu radi smanjenja mogućnosti obmane drugih korisnika, znajući da incidenti vezani za lažno predstavljanje i zlostavljanje drugih članova štete njihovoj vjerodostojnosti i poslovnom uspjehu.

 
S obzirom na velik broj ljudi kojima je virtualna komunikacija od presudne važnosti za održavanje kontakata, sva je sreća što takav oblik međuljudske interakcije postoji. Američka je pjesnikinja iz 19. stoljeća, Emily Dickinson, u većem dijelu života održavala odnose samo preko pisama, jer zbog visoke osjetljivosti za drugi oblik komunikacije nije bila sposobna. Zamislite koliko bi joj bilo lakše danas da ne mora na odgovor druge strane čekati tjednima!
 
Do prije 15 godina gotovo nitko nije održavao poznanstva u virtualnom prostoru (kiberprostoru). U to su vrijeme samo malobrojni imali pristup Internetu. U međuvremenu, stotine su milijuna bar dio svog društvenog ili ljubavnog života preselili u virtualni svijet. Štoviše, neki od onih koji se nikako nisu družili uspostavili su odnose putem internetske komunikacije.
 
Spas za stidljive i ranjive
 
Očito je da računalne telekomunikacije zadovoljavaju potrebu izvjesnom broju ljudi, pružajući im mogućnost za lakše (ili ikakvo) ophođenje s drugim ljudima, dok im je ono u opipljivom svijetu otežano ili onemogućeno. U jednu podskupinu spadaju ljudi čije su objektivne okolnosti neprikladne za druženja uživo, primjerice zbog života na zabačenom mjestu, službenih obaveza ili bolesti koja zahtijeva mirovanje ili izolaciju.
 
U drugoj se nalaze oni koji su u isti mah nedovoljno privlačni i ranjivi na tuđe odbijanje, podsmijeh i omalovažavanje. Kombinacija smanjene privlačnosti i emocionalne ranjivosti dovodi do socijalne fobije, koja tjera ljude na izbjegavanje kontakata uživo, u kojima ionako ne bi našli sreću zbog svojih osobina.
 
Postoji i treća podskupina ljudi kojima je druženje "online" najbolja ili jedina opcija: oni koji trpe od socijalne fobije – teškog oblika stidljivosti - iako nisu, po mišljenju okoline, neprivlačni i nepoželjni. Od socijalne fobije moguće je oboljeti i spontano, bez prethodnog trpljenja većeg stresa u društvenim kontaktima; socijalna fobija u ovom slučaju nastaje kao posljedica kvara u moždanim centrima koji reguliraju osjećaj duševnog blagostanja i tolerancije na stres.
 
Uspješno pronalaženje partnera
 
Britansko istraživanje iz 2002. (McKenna i dr.) pokazalo je da većina ljudi koji se druže preko Interneta, bilo s namjerom da se s nekim upoznaju uživo, ili samo sa željom da do daljnjega komuniciraju online, manje pati od socijalne fobije, osamljenosti i depresije otkad su počeli s korištenjem Interneta. Također, isti ljudi tvrde da su zahvaljujući Internetu proširili krug poznanstava i da se općenito osjećaju bolje umreženima.
 
Vrlo je mali broj onih koji, iako bez teškoća ostvaruju ugodnu komunikaciju u opipljivom svijetu, samoinicijativno prelaze isključivo na Internet. Likovi poput Angele Bennett iz filma Mreža (glumi je Sandra Bullock) – mladi, zdravi, zgodni i šarmantni, koji vlastitom voljom žive bez ikakvih doticaja s ljudima od krvi i mesa – jako su rijetki.
 
Obrnuto, mnogi koji su zbog okolnosti prisiljeni na pretežno uspostavljanje i održavanje poznanstava preko mreže žele prenijeti ta poznanstva u opipljivi svijet. Nadalje, velik postotak veza stvorenih preko internetskih društvenih mreža, servisa za upoznavanje ili pričaonica jednako je uspješan kao i odnosi stvoreni uživo.
 
Britansko istraživanje iz 2005. provedeno na članovima online servisa za upoznavanje pokazalo je da je Internet mnogo uspješniji medij za pronalaženje prijatelja ili partnera no što se mislilo.
 
Devet desetina ispitanika starih od 18 do 65 godina susrelo se s bar jednom osobom koju su upoznali preko Interneta, a od tih 90% čak ih se 94% nastavilo nalaziti u stvarnom životu!
 
Chatovi učvršćuju vezu
 
Prosječne veze koje su započete online potrajale su sedam mjeseci, što je slično trajanju veza započetih uživo. Skoro je četvrtina elektronski započetih veza potrajala bar godinu dana, a 8% dvije i više godina. Nije ni tako loše za tehniku upoznavanja koju toliki neupućeni preziru!
 
Istraživanje je pokazalo i da su muškarci jače navezani na svoje "elektronske" romantične partnere nego žene, vjerojatno zato što preko Interneta mogu slobodnije izražavati emocije nego što su navikli u kontaktima uživo. No, ako je odnos isključivo prijateljski, tada je ženi više stalo do njega nego muškarcu.
 
Ispostavilo se i da je internetski odnos to čvršći što sudionici više komuniciraju u pričaonicama (chatovima) u stvarnom vremenu, umjesto da si samo šalju elektronsku poštu. Također, odnos je stabilniji ako sudionici više razgovaraju telefonom prije susreta uživo.
 
"Internetsko upoznavanje djeluje kod mnogih ljudi i dovodi do uspješnih susreta kod većine koji se upoznaju na ovaj način. Uspješnost veza ostvarenih elektronskim putem podjednaka je vezama uspostavljenih na konvencionalnije načine", komentirali su rezultate stručnjaci sa Sveučilišta u Bathu.
 
Budući da sve veći postotak ljudi posjeduje računalo, dlanovnik ili napredni mobitel s pristupom Internetu, izvjesno je da će se i u 2010. nastaviti trend širenja međuljudskih odnosa na područje računalnih telekomunikacija.
Pretraživanje baza podataka
 
Udio ljudi koji se druže putem Interneta rast će već i zato što će osobna računala i drugi uređaji biti cijenom sve dostupniji i bolje povezivi s Internetom. Drugi razlog daljnjeg širenja ovog trenda je jačanje "terora ljepote", sve strožih estetskih kriterija po kojima se prosuđuje privlačnost pojedinca. Oni koji ne uspiju zadovoljiti kriterije privlačnosti sve će se više nalaziti na marginama društva izloženi kritikama, podsmijehu i izbjegavanju te će se priklanjati alternativim kanalima socijalne interakcije – elektronskom druženju.
 
Trendovi internetskog upoznavanja 2010. donijet će poboljšanu mogućnost preciznog pretraživanja baze podataka pri traženju prikladnog partnera. Pored toga, kako se tehnologija online upoznavanja širi i razvija, bit će sve manje onih koji će uspješno zavaravati druge u pogledu svog identiteta.
 
Korisnički profili bit će sve detaljniji, što će omogućiti članovima društvenih grupa i servisa za upoznavanje da jedni druge pronalaze na temelju sukladnosti interesa, obrazovanja, sustava vrijednosti, psihofizičkih značajki i ostalih relevantnih obilježja. Današnje društvene mreže poput Facebooka, MySpacea, Friendstera i drugih traže od članova unos pravog imena, fotografije i podataka o hobijima, školovanju i poslu radi smanjenja mogućnosti obmane drugih korisnika.
 
I sami će servisi za upoznavanje sve djelotvornije kontrolirati podatke koje unesu njihovi članovi, znajući da incidenti vezani za lažno predstavljanje i zlostavljanje drugih članova štete njihovoj vjerodostojnosti i poslovnom uspjehu.
 
Kako izbjeći podvale

 
Nije sporno da upoznavanje putem Interneta povlači za sobom rizike koji nisu prisutni kod običnog, staromodnog upoznavanja. Na neviđeno je lakše lagati o svom identitetu i osobinama, no većina je ljudi tih rizika svjesna te im se prilagođuje tako što duže vrijeme komunicira s drugom stranom putem poruka i telefona prije no što pristane na susret. Telefonski razgovori, razmjena fotografija i ponekog provjerljivog, a opet ne preintimnog osobnog podatka u pravilu su dovoljne mjere predostrožnosti za ljude koji se namjeravaju naći uživo.
 
No, poznanstvo preko mreže lakše je prekinuti ako nam se druga strana zamjeri, a dopušta i više taktiziranja u pogledu pokazivanja emocija i dijeljenja podataka o sebi. Psiholog Milton Browne kao pozitivnu stranu internetskog poznanstva navodi i viši stupanj kontrole vlastitog angažmana. Primjerice, ako se naljutimo, imamo više vremena za razmišljanje i za osmišljavanje reakcije hladne glave, dok su u odnosima licem u lice napadi ljutnje mnogo opasniji po opstanak odnosa.
 
Izvor: novilist.hr