Cure razgovaraju o raznim temama vezanim uz doček, a onda je jedna od prisutnih cura pitala da li ostale cure znaju kakvi će komadi (misli na dečke, dakako) biti na dočeku? Iz tog pitanja potekao je razgovor o mogućim seksualnim odnosima na dočeku, iako cure te dečke još nisu upoznale.
 

Nataša Barolin Belić.
Obradovala sam se mnogim porukama koje sam u posljednja dva tjedna dobila od čitateljica (i jednog čitatelja) ove kolumne. Predložili ste mi dosta tema i, kao što sam u odgovorima obećala, dotaknut ću se svake predložene teme (ako o njoj već nisam pisala na ovom portalu). Ovaj tjedan izabrala sam, prigodno, temu koju je predložila jedna mlada čitateljica.
 
Pisala mi je o razgovoru s prijateljicama i poznanicama u vezi dočeka Nove godine u jednom klubu, u proširenom društvu (pridružit će im se i jedno društvo, poznanici njihovih prijatelja koje one ne poznaju). Razgovarale su o raznim temama vezanim uz doček, a onda je jedna od prisutnih cura pitala da li ostale cure znaju kakvi će komadi (misli na dečke, dakako) biti na dočeku? Iz tog pitanja potekao je razgovor o mogućim seksualnim odnosima na dočeku, iako cure te dečke još nisu upoznale.
 
Čitateljica koja mi je pisala se pita da li je ona „normalna“ kad joj je takav razgovor neugodan i neprihvatljiv? Pita se da li je „normalno“ da se djevojke pripremaju za seksualni odnos iako muškarca nisu još ni vidjele?
 
Normalno je ono što je nama normalno
 
Vi koji pratite moje kolumne već znate da ću reći da je teško govoriti u kategorijama normalnosti kad govorimo o našoj seksualnosti, jer je normalno ono što je nama normalno i sa čime se osjećamo OK. Nije dobro na sebe primjenjivati norme drugih osoba, ma koliko nam oni bili, u nekim segmentima, uzori ili ma koliko im se mi divili.
 
Ono što mogu reći jest da je naša seksualnost ozbiljan dio našeg života. Svaki seksualni odnos koji nije plod naše želje i odgovorne odluke, za nas postaje vrlo klizav teren. Ne znači da će svaka osoba koja uđe u seksualni odnos „za jednu noć“ imati traume, to ne želim reći. Želim reći da ulazak u seksualni odnos jer to svi drugi tamo rade ili jer se to od mene na takvom mjestu očekuje, nije zdrava odluka. Ako idem u društvo u kojem je otvoreno seksualno ponašanje prihvatljivo većini prisutnih, to me ne obvezuje da i ja prihvatim njihov način ponašanja ako se s njime ne osjećam dobro.
 
Dakle, kao odgovor čitateljici, rekla bih da je za nju „normalno“ da ne prihvaća ponašanje većine jer se s takvom situacijom ona ne osjeća ugodno. Hoće li joj se djevojke u društvo smijati i ne razumijeti ju? Možda, ali to je njihov problem, a ne njen.
 
Ne "mora" se ništa
 
Razgovarala sam neki dan s jednom svojom klijenticom koja se osjeća drugačijom od svojih prijateljica u području seksualnosti. One su otvorenije od nje i lakše ulaze u odnose sa dečkima. Ona se, poput čitateljice koja me potakla na ovaj tekst, ponekad pita je li „normalna“? Bi li bilo normalnije da je kao „ostale“ cure? Da li to što nema dečka niti seksualnih odnosa znači da s njom nešto nije u redu?
 
Fritz Perls, osnivač Gestalt psihoterapijskog pravca, u jednom od načela životne filozofije Gestalt psihoterapije kaže: „Ne prihvaćaj zahtjeve izvana koji su u suprotnosti sa tvojim poznavanjem sebe. Nemoj prihvaćati nikakve “moram ovo ili ono” i “ovo treba biti ovako ili onako”, osim tvojih vlastitih.“
 
Odmah u slijedećem načelu kaže:
 
„Preuzmi punu odgovornost za svoje misli, osjećaje i postupke.“
 
Za mene je to potpuni odgovor na zahtjeve koje nam postavljaju društvo ili okolina: Razvijati svjesnost same/samoga sebe; prepoznati i njegovati svoje potrebe, želje i stavove te se ponašati u skladu s njima, bez obzira na pritiske prijteljica ili okoline. Svjesna sam da to nije lako, no prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke nas čini zrelima. Ako želim seksualni odnos, ako sam emocionalno i fizički spremna za njega, onda se, uz kvalitetnu zaštitu mogu prepustiti i ostvariti svoju želju. No, ako ne želim seksualni odnos onda je moja odluka i moj izbor, ma što drugi mislili o tome. Uvijek će biti i mojih istomišljenika iako ih ja možda ne vidim ili se bojim da ih nema.
 
 
Nataša Barolin Belić je osnivačica i voditeljica Savjetovališta Korak dalje. Radi s pojedincima i parovima na ostvarivanju njihove osobne cjelovitosti, zdravlja i promjene kao i na kreiranju kvalitetnog života na svim razinama. Također, vodi edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Iz gestalt psihoterapije educirala se na IGW-u, Institutu za integrativnu Gestalt psihoterapiju u Würzburgu, Njemačka.
 
U prvoj je generaciji edukanata za seksualne terapeute u Hrvatskoj, čime savjetovalište 'Korak dalje' postaje jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj na kojem pojedinci i parovi mogu dobiti edukaciju, podršku, savjetovanje i terapiju u području seksualnosti i seksualnog zdravlja. Tajnica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju HDST.
 
Osim rada s pojedincima i parovima vodi i edukacije i radionice o seksualnom zdravlju. Zajedno sa svojim suprugom, vodi edukacije i radionice iz područja osobnih promjena. Možete je kontaktirati na natasa@korakdalje.hr ili putem www.korakdalje.hr.

izvor: Monitor.hr