Jojo Mayer i Nerve nastupili su prekjučer po drugi put u Puli u sklopu Jazbina Pula Jazza 2009. u prepunom klubu Uljanik i u potpunosti zasjenili svoj prvi nastup. Jojo Mayer (bubnjevi), Takuya Nakamura (klavijature, sampler, truba), John Davis (bas i niskofrekvencijska manipulacija) te Roli Mosimann (audiodekonstrukcija u stvarnom vremenu)

 ili jednostavno Nerve usavršili su svoju mašineriju, stegnuli svaki vijak i nauljili sve zglobove do čiste perfekcije. Kada se takva mašina pokrene i počinje udarati i proizvoditi zvukove, kod publike se budi nevjerica, začuđenost i strahopoštovanje koje luči adrenalin i tjera na pokret.
 
Jojo Mayer i Nerve nisu nikada zvučali bolje, zato jer nisu nikada prije zvučali ovako. Njihov prvi nastup u Uljaniku bio je drum 'n' bass spektakl, ali ono što su priredili preksinoć bilo je nešto sasvim drugačije. Nema te ritmičke baze - od duba do bilo kojeg drugog žanra koji vam pada na pamet - koju Mayer i ekipa nisu iskoristili. Zvuk koji Nerve uspijeva proizvesti uživo - da, djeco, uživo - zvuči nemoguće, no kada pogledate tu trojicu na bini koju kontrolira Roli Mosimann na miks-pultu, nevjerica pada u vodu.
Mayer i Nerve večer su započeli u dub maniri i postepeno ubrzavali tempo. Promjene su bile izbalansirane do maksimuma i gotovo neprimjetne jer su prelazi s ritma na ritam izvedeni potpuno prirodno. Prvi dio koncerta je bio jedan dug i neprekidan niz manjih ritmičkih segmenata, zaraznih melodija i efekta - živi organizam koji poznaje svoja pravila i koji se razvija iz mijene u mijenu.
Srce svega je Jojo Mayer - čovjek bubanj zbog kojeg je svim pulskim bubnjarima okupljenim na koncertu pala vilica. Uzaludno je opisati što to Mayer radi, dovoljno je napomenuti da radi bez greške, ali ne i poput mašine. Ima nešto što elektronika ne može, a što Mayer radi s nevjerojatnom lakoćom. To nedefinirano nešto, ta ljudska srž u nadljudskom »zadatku« ostaje neopisiva, ali je na koncertu svatko može čuti. John Davis na basu u Nervu je od samih početaka, a pulska publika ga je prekjučer čula prvi put.
 
Ako je Jojo srce benda, onda je Davis pacemaker, generator impulsa koji pojačava rad vena i mišića i pumpa krv koju generira Takuya Nakamura na klavijaturama, sampleru i trubi. Žestoki glazbeni organizam nadgleda Roli Mosimann koji dekonstruira i slaže glazbene elemente koje Nerve proizvodi i to u realnom vremenu.
Dva glazbena seta koje su pratili vika, zvižduci, aplauzi i sumanuto navijanje ekstatične publike prošla su brzo i vedro, a Nerve su kroz cijelo vrijeme generirali ogromnu količinu glazbene energije. Ono što slijedi u programu Jazzbine je nastup grupe Sex Mob koju predvodi neponovljivi Steven Bernstein i koja će svirati u Cabahiji 23. travnja. Do tada možemo sa sigurnošću ustvrditi da nećete čuti bolji koncert od onoga koji su priredili Jojo Mayer i Nerve.
 
 
B. Vincek
foto: N. Lazarević
izvor: Glas Istre