U reklamama. U crtićima. Filmovima. U konverzaciji. U obitelji. Stereotipi i predrasude nas okružuju i čine sastavni dio naše svakodnevice, htjeli mi to ili ne, a činjenica da su neki od spomenutih toliko ukorijenjeni i danas, u 21. stoljeću, i dalje je aktualna te predstavlja ''gorući'' problem i interesantno područje za proučavanje.

Kada je pravo vrijeme za prvi seks? Je li i dalje neuobičajeno dofurati momka/curu starcima i prije famoznih zaruka? Zašto su mjuzikli i step ples gej? Zašto društvo i dalje sa zadrškom gleda na mlade koji umjesto faksa odluče poći putem umjetnosti i neosiguranog kruha? Što znači ''biti plavušom'' ili ženom vozačicom? Zašto se na pobačaj gleda kao na stravičnu stvar zbog koje se gori u paklu? Koji su to muški, a koji točno ženski (kućanski) poslovi)? Stoji li ona da su geekovi asocijalni noulajferi? Kako reagiramo kad ugledamo zgodnog frajera kako pod rukom drži duplo stariju/jaču/višu bolju polovicu ili pak drugog frajera? Što je s diskriminacijom osoba s invaliditetom ili druge boje kože? Je li Opačička u pravu kada brani gej parovima posvajanje djece? Kako religija i njena ''striktna'' pravila utječu na širenje horizonta mladih? Ili jedna ''domaća'' – da su Dalmatinci lini ka tovari.

Mogli bismo nabrajati do sutra, mogli bismo uljepšavati ili negirati istinu, ili jednostavno šutnuti pod tepih sve što nam se ne sviđa, odnosno o čemu ne želimo diskutirati. Okruženi smo stereotipnim spikama na dnevnoj bazi, te nesvjesno ulazimo u sferu zadanih normi i konvencija, kao primjerice sferu medija, koji nerijetko i na razne načine pokopavaju, ismijavaju ili na bilo koji drugi način karikiraju određenu skupinu ljudi i ljepe im osobine na temelju kojih se i stvaraju ranije spomenute generalizacije.

Stereotipom se smatraju uvriježeni, konvencionalni i priprosti načini razmišljanja, odnosno generalizacija neke pojave, osobe ili skupine osoba. To su grupni koncepti koje određena skupina ljudi gaji o nekoj drugoj skupini. Često imaju negativnu konotaciju, u stilu predrasuda, i opravdavaju određena diskriminativna ponašanja, a obično budu popraćeni negativnim karikaturama ili inverzijama nekih pozitivnih osobina koje posjeduju pripadnici neke skupine, naglašeni do te mjere da postaju odbojni ili smiješni. 

Nadalje, kaže Wikica, uosnovi stereotipa nalazi se pogrešno i neopravdano široko poopćavanje te konvencionalno i pojednostavljeno mišljenje, koncepcija ili  vjerovanje. Stoga se svaki kolektivni stereotip koji sadrži izrazito emocionalno negativno ocjenjivanje neke etničke, nacionalne, vjerske, socijalne ili druge skupine tumači kao predrasuda.

U svakom slučaju, bilo da smo ''zatucani'', suzdržani ili pak širokogrudnih pogleda na svijet, nitko od nas nije lišen biti subjektom nekog stereotipa ili pak gledati na nekoga sličnim načinom, pa makar to bile i sitne, banalne stvari kojima je protkana naša svakodnevica, a na temelju kojih se izgrađuje naš karakter i oblikuje osobnost. Neki kažu da sve polazi od kućnog odgoja, dok drugi smatraju da je za sve zaslužna okolina u kojoj odrastamo i razvijamo se, dakle društveni uvjeti određenoga vremena i prostora.

Bilo kako bilo, kako je genijalno rekao neki rendom forumaš, očito je puno lakše ograditi se i proglasiti nekoga luđakom, nego pokušati shvatiti zašto je on takav. Pa i galeb Jonathan Livingston je bio popljuvan, ismijan pa i protjeran iz svog jata, da bi na kraju postao prokleto savršena ptičurina koju je bolio džon za bilokakve nametnute konvencije.